RODITELJI MALIH SPORTAŠA

Pitanje postavljeno stotinama fakultetskih sportaša da se prisjete: „Koje su tvoje najgore uspomene kad si se bavio sportom u osnovnoj školi i srednjoj školi?“ Odgovor je bio: „S roditeljima povratak kući nakon utakmice!“
Službeno istraživanje je trajalo više od tri desetljeća, inicirano od dva službena dugogodišnja trenera koji su tijekom vremena postali glasnogovornici igrača, djece sportaša, profi igrača.
Bruce E. Brown i Rob Miller iz Proactive Coaching LLC posvetili su se pomaganju roditelja da ne postanu „roditelji iz noćnih mora“ predavajući na fakultetima, srednjim školama, juniorskim ligama i brojnim sportašima, trenerima, roditeljima u zadnjih 12 godina.
Istim fakultetskim sportašima su postavili isto pitanje: “Što su vam roditelji rekli da se dobro osjećate prije i poslije utakmice?“ Odgovor: “Volim te gledati kako igraš!“

To su bili odgovori djece koji su postali akademski građani i profesionalni sportaši. Roditelji bi trebali pripaziti na svoju komunikaciju prema djeci bili oni početnici ili profi sportaši.

Većina roditelja koji voze djecu kući s njihovih natjecanja mogu učiniti djecu jadnom i očajnom nenamjerno! Oni nisu stereotipno strašni roditelji sportaša, oni koji urlaju na suce, ili sugeriraju trenerima, psuju djecu. Oni su dobronamjerni roditelji koji mogu i žele pomoći, ali iniciraju krivi sadržaj prije nego li se znoj na dresu osušio.
U trenucima pobjede ili poraza, djeca se žele distancirati. Brzo se preobražavaju iz sportaša u obično, zaigrano dijete. Djeca bi isto tako željela da se roditelji iz uloga navijača brzo preobraze u mamu ili tatu. ASAP! (As soon as possible)
U istraživanju se javlja vrlo važan podatak: Djeca posebno vole da ih dida i baka dođu gledati tijekom tekme. Oni jednostavno uživaju u unucima, a djeca to mogu prepoznati. Dida i baka su tu da pruže zagrljaj i kažu „Volim te gledati za vrijeme tekme!“ .. i tu stanu sa komentarom!

A za to vrijeme roditelji bi izvaljivali gluposti kao npr.:
„Rekao sam ti da stisnes donju nogu, a ti si po gornjoj otklizao…“
„Zašto nisi riskirao kad smo o tome govorili..“
„Moraš se koncentrirati i dok se voziš na žičari…“
„Nisi se vratio u obranu..“
„Pobijedili bi da sudac nije svirao faul…“
„Tvoj trener je pogriješio kad je …“ itd..

Zasigurno, element istine evidentan je u primjedbama. Ali mladi sportaš ne želi to čuti odmah nakon utakmice. Ne od roditelja. Komentari koji podcjenjuju suigrače, kolege, trenera ili pak suce, suprotno je od svega što je mladi sportaš do sada učio. Uputa ili osvrt na tekmu već je učinjen od strane trenera. Ne treba dalje secirati događaj.

„Neka vam dijete donese utakmicu, ako ono to želi!“ – kaže Brown.

Brown i Miller, dugovječni treneri, ne smatraju sebe stručnjacima, ali koriste svoju platformu kako bi prenijeli roditeljima što su im rekle tri generacije mladih sportaša. Kaže Brown: „Sve što mi podučavamo roditelje dolazi od mladih sportaša koji nam s povjerenjem govore sve što ih pitamo. Kad imamo povjerenje klinaca, dobijemo i iskrene odgovore. Kad slušate mlade sportaše dok govore od srca, dobijete pogled koji stvarno rezonira situaciju.“
„Sport je jedno od nekoliko mjesta u dječjem životu gdje roditelj može reći – To je tvoja stvar.“ Nastavit će Miller: „Sport je jedno od najboljih mjesta gdje mladi ljudi riskiraju i suočavaju se sa neuspjesima jer posljedice nisu kobne, nisu trajne. Mi govorimo o utakmici. Tako da mladi ne trebaju ili ne žele roditelje da ih spašavaju kad nešto pođe krivo.“
„Ako ste sigurni kao roditelj da je okolina sigurna kao i vaše dijete u njoj, pustite vaše dijete treneru i igri. Tako su svi uspjesi i neuspjesi njihovi!“
Povratak kući u automobilu i diskusija o utakmici može biti pjesma na radiju ili rasprava gdje stati i pojesti nešto. Dok se vozite doma, trebali bi se transformirati iz jako zainteresiranog gledaoca i sportaša u roditelja i dijete: „Gledali smo te dok si igrao tekmu, a kaj veliš na školsku zadaću?“

PET GRIJEHA RODITELJA TROLOVA

Skoro 75 % djece koji su se bavili organiziranim sportom, prekinuli su do 13. godine. Neki su dosegli svoj maksimum i igra više nije bila zabavna. Drugi su otkrili druge interese. Ali mnogi obećavajući klinci odustali su od sporta jer su roditelji postali nepodnošljivi.
Čak se i profesionalni sportaši ponašaju neprimjereno kad se radi o njihovoj djeci. David Beckham je nedavno bio istjeran sa terena za cicibanski nogomet jer je napao suce.
New Orleans radio voditelj i bivši NFL quarterback javno je osudio trenera Les Milesa nakon što je Alabama pobijedila LSU, gdje je njegov sin igrao. Sin je izgubio startnu poziciju u LSU momčadi u sljedećoj utakmici..
Mama i tata, ljupki i racionalni kod kuće, mogu se pretvoriti u gadne trolove kad dođu na utakmicu! Mnogo djece misli da ako prekinu sa sportom da će trolovi vratiti mamu i tatu.

Kao roditelj sportaša, ovo ne želite dobiti, odn. ovo želite izbjeći:

Prenaglašavanje sportskih emocija nauštrb sportskog prijateljstva
Najbolji sportaši zadržavaju njihove emocije na „hladnom“ i u ravnoteži dok pobjeđuju ili gube. Roditelji koji pokazuju negodovanje tijekom natjecanja šalju krivu poruku. Poticanje je presudno, pogotovo kada djeci ne ide dobro na borilištu.

Imati različite ciljeve nego vaše dijete
Brown i Miller sugeriraju da se napravi lista natuknica što želite tijekom sezone za vaše dijete. Vaše dijete može učiniti isto. Različitost listi znači nepodudaranje ciljeva. Dijete se želi zabavljati, uživati u druženju sa svojim prijateljima, poboljšati vještine i pobijediti. Roditelji koji napišu „ulaz u repku“, „dobivanje stipendije“
vjerojatno moraju prilagoditi njihove ciljeve dječjim. Sportaši kažu: „Naši roditelji vjeruju da imaju ulogu u momčadi veću nego sami sportaši “ – tvrdi Miller.

Tretirati svoje dijete drugačije kad izgubi nego kad pobijedi
Svi roditelji vole svoju djecu bez obzira na ishod utakmice, ali njihovo ponašanje često pokazuje nešto drugo. Mnogi mladi sportaši ističu da se tijekom razgovora sa svojim roditeljima nakon utakmice osjećaju da je njihova vrijednost kao osobe povezana sa vremenom provedenim u igri ili pobjedom. 

Narušavanje trenerovog autoriteta
Sportaši trebaju samo jedan glas tijekom natjecanja! Taj glas mora biti trenerov. Djeca koja slušaju svoje roditelje dok vrište pokraj terena ne mogu izvesti najbolje što znaju na terenu jer su ometani. Kritiziranje trenera na putu prema kući je podmuklo!

Živjeti svoj sportski san kroz dijete
Siguran znak da roditelj živi svoj san kroz dijete je kad uzima zasluge za sportske rezultate svog djeteta. „Radili smo na tom zavoju danima..“ ili „Napravio si baš kako sam ti pokazao..“ Drugi simptomi su pak kad ishod utakmice više pogađa roditelja nego dijete. Ako ste vi kao roditelj još uvijek u depresiji radi izgubljene tekme, a dijete se već igra sa prijateljima, prisjetite se da to nije vaša karijera i da imate nula kontrole na ishod!

PET ZNAKOVA IDEALNOG RODITELJA

Sjednite i uživajte. Puno je lakše biti idealan roditelj nego noćna mora.

Roditelj bi trebao biti prisutan na što više utakmica i biti potpora te pustiti svoje dijete da nađe svoje rješenje za svaku situaciju. Ne morate ga spašavati u svakoj krizi. Nastavite sa dobrim komentarima i kad momčad gubi.

Protivno staroj izreci – Djeca rade što vi radite, ne što govorite. Kada roditelj iskazuje pribranost, kontrolu i ravnotežu, mladi sportaš će raditi isto. Ako roditelj ne podnosi dobro poraz, niti dijete ga neće dobro podnijeti.

Mentalni i psihički tretman vašeg djeteta je apsolutno prikladan od strane trenera. Zato, tražiti trenera savjet, najbolji je način kako biste djetetu pomogli u njegovom napretku. Ali ako ste zabrinuti oko djetetovog ponašanja unutar momčadi, slobodno spomenite to treneru. Taboo teme su: vrijeme provedeno u igri, taktika momčadi i razgovor o drugoj djeci koja se nalaze u momčadi, a ne o svojoj.

Svi na utakmici imaju svoju ulogu ili ste navijač ili trener ili igrač ili sudac. Bitno je odabrati samo jednu ulogu odjedanput. Neki odrasli misle da kad su u gomili navijača da su anonimni. Oni koji se ponašaju jadno, ne mogu se sakriti. Ako se dijete srami što ste njegov roditelj, morate odgovarati za svoje postupke.

Kada je vaše dijete spremno pričati u vezi utakmice ili ima pitanje u vezi sporta, pretvorite se u uši. Nakon toga pružite odgovore pazeći da se ne pretvorite u trola. Iznad svega, morate biti pozitivni. Budite najveći djetetov obožavatelj. „Dobri sportaši uče bolje kad sami traže odgovore“.

Na kraju, ne štedite na onoj rečenici: Volim te gledati dok igraš!

Motivacija djeteta za bavljenjem sportom od velike je važnosti i ukoliko želimo uključiti dijete od malih nogu u sport i ako želimo da ono dosegne svoje maksimalne potencijale, onda je vrlo važno da dijete ima pozitivno ozračje u svom okruženju tijekom odrastanja u kojem roditelji igraju vrlo važnu ulogu.
Odgoj nije stvar da se novcem kupuje, odgoj nema kredita da se može zadužiti, odgoj se ne može na brzinu zaraditi, jer on nije materijalna već duhovna vrijednost. To nažalost prekasno spoznaju mnogi roditelji koji mogu kupiti “SVE”, osim odgoja svoje djece. Vrlo je teško spoznati činjenicu da je dijete odgojeno upravo onako, kako se ponaša kada ga roditelji ne vide.

RODITELJI, AKO ŽELITE UPROPASTITI SVOJE DIJETE

  • Ispunite mu svaku želju i tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega.
  • Kad izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca, pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno.
  • Nemojte mu nikada govoriti o moralu; ovo valja ovo ne valja, ovo smiješ učiniti ono ne smiješ… Ne govorite mu o dužnostima i obvezama prema društvu, Crkvi…
  • Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obveze.
  • Svađajte se stalno pred njim pa se neće začuditi da se bilo što dogodi u obitelji.
  • Dajte mu novac kada ga god zatraži i neka ga troši kako hoće. Kad ste Vi patili, neka ne pati Vaša maza!
  • Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću.
  • Uvijek budite na njegovoj strani kad ga netko napadne: učitelj, profesor, vjeroučitelj, susjed… tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da nikada ne može biti krivo.
  • Kad upadne u kakve neprilike, recite da ste Vi krivi i tako ćete ga osloboditi svake odgovornosti.

Ako učinite 80 % od navedenoga, budite zadovoljni, postigli ste Vaš cilj.
Upropastili ste Vaše dijete!? Ovih nekoliko preporuka i savjeta roditeljima ako žele upropastiti svoje dijete, objavio je londonski Institut za pedagogiju i odgoj.

DONOSIMO vam, iako na prvi pogled grubu, zapravo sasvim realnu priču. Sigurno ćete se prepoznati u pojedinim situacijama.
“Preklinjem vas, nemojte živjeti za djecu! Ne samo da njima to nije potrebno, nego je i štetno … Koliko promašenih sudbina, slomljenih srca, uvreda i nerazumijevanja! Gledam žene koje se svega u životu odriču zbog djece. A potom gledam tu djecu zbog kojih su se njihove majke svega odrekle.
Tužan je to prizor…

Majka je sama odgojila Vanju. Nikad se nije udala, sve je davala sinu, kupila mu stan, platila fakultet. Postao je divan muškarac, vrlo uspješan. Sada ima pedeset godina. Nikad se nije ženio, nema djece. Cijeli život se trudi da vrati mami dug koji ju nije tražio. Ne uspijeva.

Ksjušin otac je radio dan i noć zbog djece. Imao je velike planove – posebno za kćer. Ona je bila pametnica. Pa je on maštao da ona postane liječnica. Upisao ju je na fakultet. Ali ona se ispisala. Željela je da živi svoj život. Na svoj način. Htjela je postati umjetnica. Tata je pokušao da je urazumi i – ispostavio joj račun. Sve je izračunao: koliko je koštala škola, sekcije, privatni sati, odjeća, hrana… I zatražio da mu vrati dug. Suvišno je govoriti da Ksjuša više nikad nije vidjela oca. Prošlo je od tada preko trideset godina…

Mama se zbog Ire odrekla osobnog života. Poslije razvoda nije se ni s kim viđala, plašila se da ne istraumatizira kćer. Kći je porasla i ne može ostaviti mamu. Ne može ni sa kim da se viđa. Ne može čak ni pomisliti da ostavi mamu i da se pozabavi osobnim životom. Ira ima četrdeset godina. Nije se udavala. Nema djece.

Igor i Ženjini roditelji su bili najdivniji roditelji. Sve su činili za djecu, sve moguće i nemoguće. Obitelj je uvijek bila složna, obiteljski praznici, odmori … Samo što su u tom roditeljstvu njih dvoje izgubili odnos muž-žena. Više ih ništa nije vezivalo. Proživjeli su zajedno trideset godina, kao tata i mama. A potom, kada su djeca otišla svojim putem, oni su se naprosto razveli. Ženja dan danas ne može da se dozove od te tako goleme obmane. Ima trideset sedam godina i još ne planira udaju. Boji se da se i njoj ne ponovi tužna priča. Poslije razvoda mama je brzo uvenula…

Goša – dugo čekano dijete. Svi su nad njim oduvijek treperili, brinuli se, čuvali ga, čak i previše. Istinu govoreći, njegova majka je prestala čekati princa i odlučila roditi sebi dijete. A potom je odlučila da se posredstvom Georgija ostvare svi njezini snovi. Trudila se na svaki način da od njega napravi čudo od djeteta. Učio je nekoliko jezika, išao na nekoliko sekcija, svirao harfu… Majka se dičila sinom i stalno ga molila da odsvira nešto gostima. Harfa je tako egzotična! Goša je u petom desetljeću života.

Razvodi se. Njegovu djecu odgaja drugi muškarac. Goša nema ništa protiv. Do danas nije shvatio što želi od života. Čudo od djeteta nije postao. Nije izdržao i slomio se. Sada pije. Prije posla, umjesto posla i poslije posla. Mama to ne vidi.

Malo li je takvih priča i mnogo li radosti i veselja u njima? Kada dijete postane smisao života, to je za njega preteško breme. To je kao da je zaključano u sobi u kojoj će prije ili kasnije nestati zraka. U početku je moguće tako živjeti, ali postupno počinješ otežano disati. Dišeš otežano od ljubavi i brige.

I nije dovoljno što dvadeset, ili koliko već, godina živiš u zagušljivoj životnoj pustinji, nego ostaješ i dužan. Podnosi ti se račun, iako ti se činilo da si samo došao u goste. I rado bi pomogao domaćinu – sam i na vlastitu inicijativu. Ali sada ti se na “tacni” servira račun za cijelih dvadeset godina, za koje vrijeme je tvoj svaki udah pržio tvoju utrobu…

Nadalje ima više varijanti. Dijete taj račun može plaćati vječno. Poput Ire i Vanje s početka priče. Ili protestirati – početi piti, pokidati sve veze – kao Goša i Ksjuša … Rijetko tko je kadar da razumije i prihvati takav odnos roditelja. Da razumije i prihvati, a da pritom ne žrtvuje svoj život, interese.

Zato vas preklinjem, ne živite za djecu! Nađite drugi smisao svog života, nađite drugi smisao majčinstva i očinstva. Da male djevojčice i dječaci, dolazeći na ovaj svijet, ne postaju taoci i žrtve vašeg “dobročinstva” i brige.

Volite svog muža. Djeca će porasti i otići, a on ostaje s vama. Vi možete dati primjer djeci i vaš odnos može biti razlog da požele i sami obitelj, djecu. A možete i ubiti svaku želju, ako budete opsjednuti djetetovim problemima i ignorirali odnos supružnika.

Volite sebe. Ne zaboravljajte sebe jureći za djetetovom srećom. Nemojte se odricati nove haljine zbog novog robota. Ne mijenjajte kozmetičara za privatnog učitelja. Ako sami o sebi ne vodite računa, što možete dati drugome? Kakav primjer? Kakvu ljubav? Odakle?

Smisao života potražite izvan aspekta materijalnog. Ovaj život jednom će se završiti, čak i ako sada odbijate pomislite na to. Duhovna praksa, religija, molitve… Možete crpiti životnu snagu umjesto da je isisavate iz djece.

Ne živite za djecu, preklinjem vas. Kada sretnem ljude kojima su roditelji pružili sve pa i više od toga, vrlo mi je teško gledati ih u oči. U velikoj mjeri prepoznajem sebe i svoju bol. Vidim iste muke, slomljena srca, prazne duše. U njihovim očima – krici za pomoć. Bol, očaj, krivnja… Oni – kao i svako dijete – silno žele voljeti svoje roditelje. No u tom slučaju, naprosto neće preživjeti…

Dajte svojoj djeci mogućnost da žive i dišu. Onda će moći rasti i razvijati se. Onako kako ih vodi vlastiti put. Uloga nas kao roditelja je jednostavna: zalijevati na vrijeme, ne zaklanjati sunce, čuvati od štetnika. A dalje će se dijete, kao cvijet, snaći i samo, i ispoljiti sve najbolje u sebi što mu je odozgo dato.

15 SAVJETA RODITELJIMA NA NATJECANJU

Uloga roditelja u sportu je podrška u ostvarivanju ciljeva. Podrška znači biti tu za potrebe djeteta, ali ne prelaziti granice. Vaša podrška je ono što gradi odnos djeteta i roditelja.

  1. Financijska i tehnička potpora Vaš su zadatak, ostalo je uloga trenera
  2. Nema potrebe stalno i za svaku sitnicu komunicirati sa trenerima, pustite ljude koje ste odabrali da zarade svoj kruh. Nastojte prihvatiti da je većina trenera ipak veći stručnjak nego što ste Vi sami.
  3. Vaš zadatak je briga oko roditeljske uloge van sporta. Vaše dijete nije samo plivač, gimnastičar, nogometaš… ono je i učenik, prijatelj svojim prijateljima i Vaš sin ili kćer. Odgoj i sudjelovanje u njegovom razvoju potpuno je Vaša odgovornost.
  4. Rasteretite dijete kada brine o sportu …. slušajte, ali ne nužno davati savjete tipa „Pazi da ne … Nemoj ili ne smiješ … Samo pazi da…“ Prepustite taj dio treneru.
  5. Davanje zadataka i postavljanje ciljeva prije natjecanja… usmjeravanje na to kako se treba pripremiti za natjecanje i analize natjecanja (što je dobro, a što nije) zadatak je trenera, a ne Vas.
  6. Sport je drugačiji, a Vi kao roditelj niste uvijek stručnjaci. Vi ste stručnjaci u roditeljstvu, a djeca su „stručnjaci“ u sportu. Ponekad morate prihvatiti da dijete zna više od Vas bez obzira na godine. Nitko ne voli da mu netko tko zna manje od njega govori što i kako raditi- bez obzira jeli to istina ili ne.
  7. Nemojte se zavaravati da ste objektivni po pitanju svog djeteta. Nitko ne može biti objektivan kada je u pitanju njegovo dijete!
  8. Ne etiketirajte dijete samo na jednu ulogu. Npr. „ Ti si gimnastičar, nogometaš, karataš…“ Vaše dijete najvjerojatnije nije još ništa od toga osim ako se time profesionalno bavi. Vaše dijete je Marko/Sanja i igra/trenira tenis, gimnastiku, karate. Što ako Vaše dijete ne uspije u svom sportu ili se odluči prestati baviti njime. Koja uloga mu onda preostaje.
  9. Suzdržite se od tješenja ili analize nakon natjecanja „Pa bilo je dobro … Nije loše … Bravo bilo je odlično … Činilo mi se da daješ sve od sebe …“ Vaše viđenje može i ne mora biti točno. Mnogo bitnije od Vašeg viđenja jest kako Vaše dijete procjenjuje svoje natjecanje. Razgovarajte i pitajte svoje dijete.
  10. Nakon lošeg natjecanja ne uvjeravajte dijete u suprotno nego samo budite podrška, potičite dijete na razgovor s trenerom. Vi možete i biti bivši profesionalni sportaš sporta kojim se vaše dijete bavi, ali ono neće jednako prihvatiti isti savjet Vas i svog trenera.
  11. Nakon dobrog natjecanja ne uvjeravati samo čestitati i biti iskreno sretan, eventualno pitati što je rekao trener.
  12. Suzdržite se „lažnog“ ohrabrivanja: „Ti si najbolji… Pobijediti ćeš … Bolji si od svih … Igraj za inat.“ To najčešće nije istina, a dijete je toga često puno puta i svjesno.
  13. Prije natjecanja izbjegavajte bilo kakva pitanja o formi i rezultatima (smirite znatiželju) i radije slušajte svoje dijete. Vaša involviranost ponekad više šteti nego što koristi.
  14. Za vrijeme natjecanja, Vaša jedina uloga je podrška i bodrenje ! U tom trenutku djetetu ne trebaju nikakvi savjeti niti ima kapaciteta prihvatiti ih. Dijete najčešće zna kada je napravilo neku pogrešku i nije mu potrebno to dodatno istaknuti. Ono primjećuje Vaš govor tijela i Vašu energiju. Ne dopustite si da za vrijeme meča traži i Vaše odobravanje svoje igre.

Ovo su naravno samo neki od naših savjeta roditeljima. Dakako savjeti su upućeni svima, a posebno onima koji žele raditi na sebi i mijenjati sebe i svoj odnos sa djetetom u svrhu napretka. Savjeti koji su pred Vama nisu nimalo lagani niti lako izvedivi. Zapamtite da smo svi sastavljeni od krvi i mesa, te većina roditelja želi najbolje svome djetetu, no iz dobrih namjera ne nastaju uvijek dobre stvari. Velika većina od nekoliko desetaka tisuća djece koje se bave nekim oblikom sporta u Hrvatskoj, neće postati profesionalni sportaši. No, ovaj podatak ne sprečava da postanu kvalitetni ljudi koji su kroz svoje bavljenje sportom naučili veoma važne životne lekcije. Vaša podrška na tom putu može biti neizmjerna.

NEKA OD NAJČEŠĆIH PITANJA RODITELJA

Da li plivač plaća članarinu ako je odsutan s treninga zbog bolesti cijeli mjesec?
Ukoliko je plivač odsutan cijeli mjesec zbog zdravstvenih razloga plaća paušalnu članarinu u iznosu od 150,00 kuna.  U tom slučaju potrebno je poslati mail na natator@natator.hr uz liječničku dokumentaciju.
Djeca koja imaju nezaposlena oba roditelja ne plaćaju članarinu pod uvjetom da su oba roditelja nepušači. U ovom slučaju potrebno je dostaviti Klubu potvrdu da su roditelji nezaposleni.
Više informacija nalazi se u Pravilniku o članarinama PK Natatora.


Kako se roditelj može uključiti u rad kluba?
Svaki roditelj može na svoj način doprinijeti radu kluba.
Evo nekoliko način kako se roditelji mogu uključiti:
– Roditelj može biti sudac na natjecanju za što je potrebno položiti ispit Sudačke organizacije HPS-a;
– Roditelj može biti pomagač/asistent plivačima u poduci plivanja po Halliwick konceptu; te pomagati/asistirati plivačima pri kretanju oko bazena, ulasku /izlasku iz vode ;
– U dogovoru s trenerom, pomagati plivačima kojima je asistencija potrebna pri izvođu starta na treningu i natjecanju,
– Roditelj može biti službena osoba/pomagač na Klupskom pokaznom natjecanju
– Prikupljati donacije i tražiti sponzorstva za natjecanja i opremu u klubu
– Biti uključen u promotivne aktivnosti kluba
– Pisati za web stranicu, FB stranicu i Newsletter Kluba
– Biti angažiran za prijevoz plivača na natjecanja i kampove

Zainteresirni roditelji mogu nam se javiti s povjerenjem na natator@natator.hr